SJEĆANJE na
Dana 29. januara 2026. godine, u 91. godini, napustio nas je naš prijatelj, drug i saborac Husnija Sejdinović. Ljudski život je kratak. Ma koliko bio plodan, buran, težak, mukotrpan ili lagodan, duži ili kraći, ipak dođu po dušu i odvode te na drugi bolji svijet. Svi smo smrtnici. Niko neće ostati na dunjaluku. Ostaju samo sjećanja, bila pozitivna ili negativna, dobra ili loša, sjećanja kakva god su postoje kao sjećanja. Svaki čovjek uspomene i sjećanja gradi tokom život. Kakav si bio, dobar ili loš, takva će ti biti i sjećanja. Mi se upravo sjećamo jednog dobrog insana, vrijedna i obrazovana čovjeka, antifašistu, Bosanca, Bošnjaka, patriote i humaniste i poštenog i dobrog čovjeka, Prof. Husnije Sejdinovića. Husnija je u našem sjećanju pozitivna ličnost, dobar čovjek i original Bosanac.. Čovjek bez vidljivih mahana. Cijeli život je proveo radeći za dobro svih ljudi, dobro države i zajednice. Njegovi počeci su teški kao i mnogih od nas rođenih tih predratnih i ratnih godina. Husnija Sejdinović, sin Kasima i Fatime, rođen je 1935. godine u selu Brijesnica Velika, opština Doboj (sada Doboj Istok). Nakon osnovne škole u Brijesnici i niže realne gimnazije u Doboju, školovanje je nastavio u Zenici, gdje je završio Srednju industrijsku školu i Višu majstorsku školu. Nakon desetak godina zanatlijskog rada u proizvodnim pogonima, kao stipendista Željezare Zenica, upućen je na Fakultet političkih nauka u Sarajevo. Po završetku studija 1965. godine stekao je zvanje diplomiranog politologa. Radeći u stručnim službama Željezare Zenica, Skupštine opštine i Opštinskog komiteta SK Zenica, uz rad je završio 1975. godine postdiplomski studij na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Na osnovu toga, je stekao diplomu magistra socioloških nauka. Radno iskustvo sticao je počevši od knjigovođe u Seoskoj radnoj zadruzi u Brijesnici (1949-1951), industrijskog radnika u Željezari i opštini Zenica, te opštini Doboj (1953-1975), pa do pomoćnika Republičkog sekretara za unutrašnje poslove (1975-1988). Sa te dužnosti otišao je i u penziju (1988). Prije toga bio je volonterski delegat u prvoj delegatskoj Skupštini SRBiH period 1974-1978. godina, za regije Zenica-Doboj. Početkom oružane agresije na RBiH (1992) kao penzioner je stupio u jedinice TO, odnosno ARBiH. Nakon godinu dana raspoređen je u ŠVK, a zatim na dužnost pomoćnika ministra odbrane RBiH. Sa te dužnosti ponovo odlazi u penziju u činu brigadira Armije (1998. godine) RBiH. Spoljni samostalni predavač na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1995-1999) iz nastavnog predmeta "Nauka o odbrani". Koautor je i udžbenika za taj nastavni predmet. U cijeloj radnoj karijeri u svojstvu politologa i magistra socioloških nauka, težišno se bavio stručnim analizama, procjenama i naučno-istraživačkim projektima. Sa stručnim referatima učestvovao je na preko četrdeset naučnih okruglih stolova i simpozija. Brojni stručni tekstovi su mu objavljeni u stručnim časopisima i štampanim medijima. Autor je koautor nekoliko stručnih knjiga i projekata među kojima je i knjiga-projekat „Novim ustavom do demokratske i prosperitetne države BiH u Evropskoj uniji“ (2017. godine). Tekstovi koje autor objavljuje u ovoj knjizi tematski se bave novim Ustavom BiH i sadržajno se prožimaju sa prethodno citiranim projektom. Učestvovao je u izradi monografije „Busovačko NE 1992-1995. godina.“ Bio je jedan od organizatora Dijaloške tribine ratnih komadanata 3 i 7 korpusa ARBiH u Tešnju na temu „Značaj oružanih snaga u odbrani Republike Bosne i Hercegovine kao članice UN-a“. Radio na organizovanju dvodnevnog skupa u Sanskom Mostu i Bužimu na temu „Čuvajmo tradiciju sanskih boraca.“ Životna želja mu je bila da naučna zajednica pokrene inicijativu za izradu inicijalnog teksta novog Ustava. U tom cilju zajedno sa Faikom Lušijom napisao je knjigu pod naslovom „Od čuda bosanskog otpora agresiji do čuda bosanskog novog Ustava“. Izdavač ove knjige je ANI „Krug 99“. Prof. Sejdinović ima blizu 67 godina političkog aktivizma u omladini, sindikatima i Savezu komunista (od 1955. godine). Tokom rata i u poratnom periodu djelovao je kao nezavisni intelektualac. Više od dvadeset godina član je nevladinog Udruženja za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. U tom periodu su i nastali stručni tekstovi o novom Ustavu koje objavljuje u najnovijoj knjizi pod nazivom „Ko i kako do novog Ustava Bosne i Hercegovine“. Za ukupan rad i politički angažman nosilac je brojnih društvenih priznanja u predratnom periodu među kojima Orden rada sa srebrenim i zlatnim vijencem, Plaketa bezbjednosti Saveznog izvršnog vijeća, Plaketa Željezare Zenica i Plaketa Opštine Zenica te medalja predsjednika Republike Egipat. Husnija s ponosom ističe da ima 67 godina sretnog braka sa suprugom Bahtijarom (od 1959. godine), sa kojom ima dvoje uzorne djece, sina Semira i kćerku Dženanu, unuk Edin mu je posebna radost. Pred samu smrt uspijeva distribuirati na više od 120 adresa tek iz štampe izišlu knjigu "Od čuda bosanskog otpora agresiji do bosanskog novog Ustava". Bosna i Hercegovina i njen novi Ustav bili tvoja opsesija. Bilo nam je zadovoljstvo i čast živjeti i raditi sa tobom, prijatelju naš. Neka ti je vječni rahmet i lahka zemlja bosanska, dragi naš druže i prijatelju, Husnija.
Tvoji drugovi, saradnici i poštovaoci
Datum objave: 31/01/2026
Nazad