SJEĆANJE
Danas se navršava sedam dana otkako je preminuo moj Mišo. Moj životni saputniče kroz pola vijeka, moja snago i moja ljubavi, neshvatljivo je da život moram nastaviti bez tebe. Sve mi ovo izgleda kao ružan san iz kojeg ću se probuditi i tebi, moj voljeni, ispričati šta se desilo. Moj san koji bih podijelila s tobom bila bi priča o tebi, mom Miki, kojeg stotine ljudi oplakuju i na različite načine opisuju, a sve lijepe riječi i rečenice svode se na jedno: "Bio je veliki čovjek - jedinstven i neponovljiv". Pažljiv, čestit i pravedan, kakav se rijetko rađa! Bilo bi ti drago da možeš čuti šta oni koji su te poznavali govore o tebi, da vidiš da ipak, na kraju puta, postoji istina - da treba biti čovjek među ljudima! Ti si, moj voljeni, bio čovjek! Oplakivale su te iskrene suze mnogih, najviše onih kojima si bio više od tetka, kojima si bio kao drugi otac, najrođeniji rod koji postoji. A onda se probudim iz sna i shvatim da tebe, mog životnog oslonca, nema. Da više nikada neće biti izgovorenog slova, riječi ili rečenice s tvoje strane. I poželim da sam i ja s tobom, ma gdje bio u ovom trenutku. Sa neizrecivom tugom u srcu, vrišteći, a glas ne puštajući, shvatam da ti se moram obraćati u prošlom vremenu. Da je naš san koji smo živjeli na ovom svijetu završen i da nastavljam živjeti onako kako bi ti želio, dostojanstveno. Trudiću se, pokušaću da nastavim bez tebe, sa nadom za našem ponovnom susretu kada za to dođe trenutak. Svaki dan glasno izgovaram: HVALA TI ZA SVE OVE GODINE LJUBAVI, PODRŠKE I SREĆE, jer si TI, i samo TI, bio moje sigurno utočište, izvor mog životnog mira i spokoja. Neka ti je vječna slava i hvala! Neka tvoja duša bude mirna na nekom boljem mjestu, a ja ću, s istom ljubavlju, svakoga dana spominjati tvoje ime, sjećati se tvoga glasa i nadati se ponovnom susretu naših duša na mjestu gdje si požurio da odeš, da ga istražiš i pripremiš za mene, kao veliki gospodin, najbolji muž i istinski džentlmen.
Tvoja Branka
Datum objave: 10/01/2026
Nazad