Posljednji pozdrav našoj dragoj tetki koja nam je bila kao majka
Sanjala sam da sam ptica, sa krilima k’o u orla, i da sletih na vrh krova, nekadašnjeg starog dvora. Ispod krova k’o u bajci, pružam ruke staroj majci, gledam polja, svuda cvijeće, olistalo i drveće, čujem vrelo da žubori, na ognjištu vatra gori. Znam da to su samo snovi, to se više ne ponovi. Nisam ptica, nemam krila, nije kuća što je bila, i ne pružam majci ruku, samo suze, kao kiše proliše se po jastuku. (M. Kosjerina)
Sabina, Branislav i Elena
Datum objave: 01/12/2025
Nazad