Moja Aida..

Dr. Aida (Hadži Omer ) Softić

1992 - 2025

Za svih ovih godinu, 3 mjeseca i 10 dana nije prošao sekund da nisam pomislila na tebe, da te nisam nosila sa sobom svuda. Da nisam plakala, dovila za tebe, čekala te.. Da nisam mislila, Bože, gdje je sad, je li joj hladno, je li gladna, kako joj je tamo, kako to sve funkcionira.. Da se nisam okretala za svakim kolima Hitne tražeći te, čekajući. Možda radiš. Možda si dnevna, noćna, obezbjeđenje.. Možda.. Da nisam gledala naše fotografije s putovanja, predavanja.. Sve uspomene. Zatvarala oči da ti vidim lice, čujem smijeh.. A onda .. Odem na Vlakovo i pričam ti, sve šta se dešava. I dalje je nemoguće, nezamislivo.. Zagrlim mezar, naslonim glavu tamo gdje tvoja lijepa glava leži.. I pomislim, Bože, zar nije moglo drugačije? Dok živim, živiš.

Tvoja, zauvijek neutješna, Almedina