Mira (Muhameda) Halilović

1948 - 1996

Trećeg novembra 2026. godine TRIDESET GODINA BEZ TEBE, MAJKO MOJA... Trideset godina je prošlo otkako si otišla na vječni počinak, majko moja, a praznina koju si ostavila nikada nije nestala. Godine prolaze, život nosi svoje, ali uspomena na tebe ostaje duboko u mom srcu, tamo gdje vrijeme ne može ništa izbrisati. Nedostaješ mi, majko... Nedostaje tvoj glas, tvoj pogled, tvoja nježnost i ona posebna toplina koju samo majka može pružiti svom djetetu. Koliko god godina imao, u duši ću uvijek biti sin, onaj koji bi dao mnogo toga da te još jednom može zagrliti, poljubiti ti ruku i čuti tvoje: "Sine moj." Kažu da vrijeme ublaži bol, ali postoje gubici s kojima čovjek nauči živjeti, a nikada se ne nauči pomiriti. Tvoj odlazak ostavio je trag koji nosim kroz život, a ljubav prema tebi ostala je ista, kao da si jučer bila tu. Trideset godina dijeli nas od posljednjeg rastanka, ali nijedna godina nije mogla udaljiti tvoje mjesto u mom srcu. Živiš u mojim mislima, u mojim uspomenama i u svemu lijepom što si mi ostavila. Majko, da mogu još samo jednom čuti tvoj glas i osjetiti toplinu tvoga zagrljaja, bio bi to dar koji se ničim ne može platiti. Trideset godina te nema među nama, ali u mom srcu nikada nisi otišla. Neka ti dragi Allah, dž.š., podari vječni rahmet i najljepše mjesto u Džennetu.

Tvoj sin Adis, koji te voli, čuva od zaborava i nosi u duši dok je živ.